nuklid (prema lat. nucleus: jezgra), skup svih atoma obilježenih građom svoje jezgre, tj. određenim brojem u jezgri sadržanih protona (atomski ili redni broj Z) i neutrona (neutronski broj N). Nuklidi istog atomskoga broja čine kemijski element. Različiti nuklidi nekog elementa nazivaju se → izotopi. U prirodi je poznato oko 275 stabilnih i oko 70 nestabilnih, radioaktivnih nuklida (→ radionuklidi). Nuklearnim reakcijama mogu se proizvesti umjetni izotopi gotovo svih elemenata, pa je danas poznato ukupno oko 2500 nuklida, što stabilnih što radioaktivnih. Drži se da je neki atom poseban nuklid ako postoji tijekom nekoga mjerljiva vremena (duljeg od 10–10 s). Tako se nuklearni izomeri smatraju posebnim nuklidima, dok kratkoživuća uzbuđena stanja jezgara i nestabilni međuproizvodi nuklearnih reakcija to nisu. Svi se poznati stabilni nuklidi i radionuklidi pojedinih elemenata mogu svrstati u nuklidnu kartu; vodoravno su svrstani izotopi, okomito → izotoni, a dijagonalno, od donjega desnoga do gornjega lijevoga kuta → izobari.
